U Pojasu Gaze svakog dana sve više djece umire od gladi. Svako peto dijete je neuhranjeno, a zdravstveni sistemi i humanitarne organizacije upozoravaju na katastrofalne posljedice izraelske blokade. Humanitarna kriza, prema Ujedinjenim nacijama, nikada nije bila teža, piše Index.
Filip Lazarini, komesar UNRWA-e (Agencija UN za palestinske izbjeglice), prenio je riječi jednog od svojih kolega iz Gaze: „Ljudi tamo nisu ni živi ni mrtvi – oni su hodajući leševi.“ Lazarini je naveo da je više od 100 osoba, uglavnom djece, već izgubilo život zbog gladi, dok je dodatnih deset smrtnih slučajeva prijavljeno samo u posljednja 24 sata.
Uprkos tvrdnjama Izraela da ne postoji opsada i da su za nestašicu hrane odgovorni Hamasovi borci, UN upozorava da je količina pomoći koja ulazi u Gazu nedovoljna i neredovna. Lazarini poziva na hitno omogućavanje neometanog pristupa humanitarnim organizacijama, kako bi spasile djecu i civile koji su na ivici smrti.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) navodi da se Gazi dešava “masovno izgladnjivanje koje su izazvali ljudi”, upozoravajući da je veliki dio stanovništva već na ivici potpune gladi.
Svaki dan je borba za hranu
U sjevernoj Gazi, 40-godišnja Hana Almadhoun izjavila je za BBC da je situacija na pijacama očajna – nema hrane, a kada se nešto i pojavi, cijene su nezamislivo visoke.
„Prodajemo zlato i lične stvari samo da bismo kupili brašno“, rekla je.
Djeca, kaže, kopaju po smeću tražeći ostatke hrane.
Tahani Šehada, humanitarna radnica, poručila je da su i najosnovnije stvari postale luksuz: „Kuvanje, tuširanje – sve je to sada nedostižno. Imam bebu od osam mjeseci. Nikada nije okusio svježe voće.“
Put do pomoći je put u smrt
Iako Izrael tvrdi da poštuje međunarodno humanitarno pravo, broj žrtava koji pokušavaju doći do pomoći svakim danom raste.
Prema podacima UN-ovog kabineta za ljudska prava, više od 1.000 Palestinaca je ubijeno tokom pokušaja da dođu do pomoći, među njima 766 u blizini humanitarnih centara koje vode privatne američke firme, a koji se nalaze unutar izraelskih vojnih zona.
Devetnaestogodišnja udovica Najah, smještena u jednoj bolnici u Gazi, kazala je: „Bojiš se da te ne upucaju ako kreneš po pomoć. Umiremo od gladi. Nemamo ništa. Gotovi smo.“
Ljekarka Asel, koja radi sa britanskom humanitarnom organizacijom, tvrdi: „Gaza ne prijeti da će gladovati – Gaza već gladuje. Moj suprug je otišao po pomoć, jednom, pa drugi put – i ubijen je. Put do pomoći je put u smrt.“
Mi nismo živi – mi smo mrtvi
Abu Ala, prodavac sa pijace, kaže da njegova djeca svaku noć liježu gladna. „Mi nismo živi – mi smo mrtvi. Molimo cijeli svijet da nas spasi“, rekao je.
Valaa Fathi, trudna žena u osmom mjesecu, izjavila je da živi u strahu da će morati roditi dijete u sred humanitarne katastrofe: „Ovo niko nije mogao zamisliti. Glad, patnja, očaj.“
Ljekari i novinari gladni, djeca kosturi
U preostalim bolnicama u Gazi otvaraju se posebna odjeljenja za neuhranjenu djecu, čija su tijela svedena na kosti. Zdravstveni radnici navode da su i ljekari toliko izgladnjeli da se onesvješćuju tokom smjena, dok novinari gube snagu da prate situaciju.
Na društvenim mrežama kruži snimak iz bolnice Naser na jugu Gaze, prikazujući uznemirujuće prizore izgladnjele djece.
Ujedinjene nacije upozoravaju – ako se nešto hitno ne preduzme, Gaza će ući u još dublju humanitarnu propast, čije posljedice će se osjećati decenijama.
