ŠTA URADI ČOVJEK OD SEBE! Bio je reprezentativac, najbolji igrač ABA lige, pa prebio taksistu i završio u psihijatrijskoj ustanovi, a sada ne liči na sebe

KAKVA transformacija!

Dragan Labović, nekada velika nada srpske košarke gostovao je u podkastu Mileta Ilića, ali na prvu loptu ga mnogi nisu prepoznali.

Iza njega su brojne kontroverze, a mnogi navijači i ljubitelji košarke ne mogu da prežale što nije uspio da pokaže puni potencijal.

Labović je bio deo generacije 1987. godišta u kojoj su bili Miloš Teodosić, Ivan Paunić, Nemanja Aleksandrov i koja je harala Evropom od pionira do omladinaca, osvojivši zlatne medalje na Evropskim prvenstvima 2001, 2003. 2005. Najbolji igrač te generacije upravo je bio Labović.

Dok je igrao za FMP, Labović je bio proglašen za MVP-ja ABA lige 2007. godine. Upravo zbog toga je dobio i poziv u reprezentaciju Srbije koja je pod vođstvom Zorana Moke Slavnića igrala na Eurobasketu.

Bio je i najbolji strelac ABA lige 2009. godine.

Labović je u podkastu ispričao da žali što nije napustio košarku kad je imao 20 godina, završio bi fakultet, našao posao, primao bi platu od oko 600 eura na koju bi se navikao i živio bi normalnim životom. A ovako je igrajući košarku očekivao vile, avione, bogatstvo, kupio stan jednom, drugom, a on ostao na ulici i završio u ustanovu Laza Lazarević. Danas ne može da nađe posao jer ga svi izbjegavaju.

Labović će ostati upamćen i po onom šokantnom javnom pismu koje je uputio na račun pokojnog Dušana Dude Ivkovića.

Gospodine Ivkoviću, ako ste mislili da vam neću odgovoriti na vaš komentar kako sam dugo slavio rođenje djeteta, grdno ste se prevarili. Odgovoriću vam sočno, jer mi karakter ne nalaže drugačije! Smatram da je prirodno da se svaka prinova proslavi. Nisam je slavio pred pripreme, nego u toku priprema, ali vam opraštam jer ste čovjek u godinama. Moje slavlje i nije neki problem, jer je bilo samo jednom, a raspitajte se kako vaši igrači proslavljaju iz karantina skoro svaki dan kad se spremaju za velika djela.

– Vratio bih se malo na dešavanja iz 2008. godine, kad je sve i počelo. Bio sam najbolji strelac Jadranske lige i najbolji igrač svakog mogućeg prvenstva, ali nisam imao mjesta u tada vašoj reprezentaciji sastavljenoj iz jedne menadžerske agencije. Te 2008. digli ste cijenu mnogima koji to ne zaslužuju, a meni spustili. Devedeset posto njih je kroz tu akciju uzelo milione. Hvala Bogu i ja sam, ali mimo te akcije, mimo te jedne menadžerske agencije i vašeg urgiranja i zvanja po Evropi kako igrači moraju da igraju.

– Moje mišljenje je da ste neuspješan trener. Mislim da uopšte niste trener, nego da ste košarkaški filozof. Uzeli ste dvije Evrolige, potrošili 970 miliona eura”, napisao je Labović, uputivši Ivkovića da o trofejima za savjet upita Željka Obradovića, a uspjehe sa reprezentacijom pripisuje igračkom, a ne trenerskom kadru.

– Ne igram u Realu, niti u Barseloni, ali imam u nogama u poslednje tri godine više minuta na parketu nego 80 odsto vaše reprezentacije. U vašoj reprezentaciji, dok ste vi na čelu, ništa se neće promijeniti – lopta će uvijek biti kod Teodosića koji će da doda pas Krletu i to je cijela igra. Ostali su kao maskote pored terena, odnosno imaju istu ulogu kao te maskote pored terena, ali ne samo u vašoj reprezentaciji, već i u velikim evropskim klubovima! Predlažem vam da ubuduće šetate Kalemegdanom, čitate „Politiku”, čuvate golubove… Ja ću i dalje da budem debeo i da igram po 25–30 minuta i zarađivaću mimo vašeg marketinga – poručio je Labović tada.

Po odlasku iz FMP-a, Labović je igrao za Aris, Frankfurt, Jenisej, Krasnaja Krila, Nižnji Novgorod, AZS, Petkim, Rijad, Asesoft, Istanbul, Nokiju i Karpoš Sokoli.

I prije tri godine je bio u centru pažnje kada je uhapšen nakon što je pretukao taksistu i oteo mu automobil, i to samo zato što ga je ovaj ljubazno zamolio da poštuje epidemiološke mjere i sjedne na zadnje sjedište.

Kasnije je završio i u psihijatrijskoj ustanovi Laza Lazarević, a sada izgleda neprepoznatljivo.