Dejan Ševković, član Gorske službe spasavanja (GSS), prisetio se dramatičnog trenutka kada su pronašli malu Dunju koja je nestala u Ubu.
„Moji kolega i ja kada smo je ugledali, kako leži nepomično, nije se pomjerila 5-6 sekundi. Pogledali smo se i jedan drugog pitali da li je živa. To je bilo izuzetno teško, jer je to dijete provelo noć u šumi. Nakon tih nekoliko sekundi, ona je malo, jedva primjetno, pomjerila rukicu. Vidjeli smo da se bori za život“, ispričao je Dejan Ševković.
„Plakao sam, trčeći smo je nosili“
Dejan dodaje da su odmah djelovali: „Uzeli smo je, okrenuli, stavio sam je na svoje grudi. Kolega je odmah skinuo jaknu i umotali smo je koliko smo mogli. Trčeći smo je nosili do kola, uputili poziv kolegama iz službe i sanitetskoj službi. Plakao sam, bilo mi je izuzetno teško. Djevojčica je bila okrenuta stomakom ka zemlji, glava u lišću – nije imala snage ni da se pomjera. Patikice su joj bile spale metar pored nje“, ispričao je Ševković o spasavanju male Dunje Marković gostujući na „Prva“ TV.
Djelovalo je da je dijete u kritičnom stanju, ali je pokazivala znakove života, što je spasiocima bilo najvažnije.
„Bila je veoma mirna, gotovo bez ikakve snage. Dok smo je nosili, povremeno bi slabo zaplakala, ali nije imala snage da plače kao pravo dijete. Plakala je tri sekunde, zatim bi prestala, i to nas je zaista plašilo, pitali smo se da li je dijete dobro“, dodao je Ševković.