Šokantno svjedočenje o ubistvima Žugića, Raspopovića, Krstovića… Paunović: “Crnim trojkama rukovodio komandant Specijalne jedinice. Moj sin pretučen kao opomena meni”

Dugogodišnji funkcioner Ministarstva unutrašnjih poslova i Uprave policije Milan Paunović pred Anketnim odborom nabrojao je gdje i šta radio tokom karijere, naglašavajući da je, kako je rekao, pod strašnim stresom da govori o događajima o kojima nikada nijesu smjeli da govore.

Paunović se u uvodnom dijelu zakleo da će govoriti istinu: “Tako mi bog pomogao, nisam ja neki vjernik, za mene je bog čovjek, porodica svetinja, a država svetionik”…

“Značaj ovog Odbora, da se ovo o čemu govorimo nikada više ne dešava u našoj državi, da ničija majka više ne zaplače. I majka mog sina je imala priliku da zaplače zbog prebijanja mog sina, čime sam ja to zaslužio, čitav vijek sam uložio u dobro ove države”, rekao je on.

Paunović je saopštio da je rukovodio, kako je naveo, milicijom u vrijeme blokade Pljevalja te da je tadašnji ministar prihvatio njegov predlog “ta grupacija bi bila pohapšena”.

“Kad smo to veče Vukota Šćekić i ja to pet ujutro pregovarali sa tom paravojskom niko iz MUP-a nije okrenuo ni mene ni njega. Obišli smo grad i povukli tu paravojsku. Da nije bilo tako, muslimansko naselje iznad kasarne bi bilo popaljeno”, kazao je Paunović na početku četvrte sjednica Anketnog odbora o „crnim trojkama“.

Anketni odbor formiran je radi prikupljanja informacija i činjenica o postupanjima državnih organa i drugih subjekata u slučajevima politički motivisanih ubistava koja su se dogodila od uvođenja višestranačja do danas kao i okolnostima fizičkih napada i prebijanja novinara i drugih slobodnih intelektualaca od strane policijskih službenika poznatih kao „crne trojke“, a za koje su se u javnosti pojavljivale informacije da su bile zadužene za prebijanje političkih neistomišljenika tadašnje vlasti.

Anketni odbor je ranije saslušao bivšeg premijera Duška Markovića.

Funkcioner MUP-a Paunović naveo je i da je rukovodio i u januarskim nemirima 1998. kada je bilo različitih naredbi “udri po mozgu”…

“Izdajem naredbe preko radio-veze da se sačuva mir. Poslušali su me aplauzom. Sačuvali smo mir, tada smo dobili pohvale da smo sačuvali čojstvo. Da je bilo krvi takva nam Crna Gora ne bi trebala”, naveo je on.

On je pomenuo da su formirane “crne trojke”, čemu se on suprostavio tako što se u pisanoj formi obratio tadašnjem ministru “znajući da pravi pakao sebi i porodici”.

“Građanski mir su sačuvali građani jer da su htjeli rat mi bi ga imali. U tom vremenu suprostavljanja pojedinim nerazumnim odlukama mog pretpostavljenom imao sam dvije mogućnosti: da prihvatim izazove ili da odem. Prihvatio sam izazove. I kada je moj sin bio žrtva napada, sa ciljem da mene disciplinuju, morao sam razumno da postupam. Znao sam da će doći vrijeme polaganja računa, sebi i društvenoj zajednici o ovim dešavanja. Došao sam da se ovo više nikad više ne ponovi. Znam da sam atipičan policajac jer je nezamislivo je bilo suprostaviti se u to vrijeme ministru”, rekao je Paunović.

Paunović je naveo da je prošlog puta na Odboru čuo da je Sedma uprava bila u sastavlu Službe državne bezbjednosti ali da je njome rukovodio ministar.

“Samo još pitam ko je još mogao da rukovodi tom Sedmom upravom”, kazao je on.

“Batinaškim odredom ‘crne trojke’ rukovodio komandant Specijalne jedinice”

On je naveo da se u “fukarluku nije mogao da snalazi”, pojašnjavajući da mu je najteže bilo da spriječi bezumne postupke – prebijanje političkih neistomišljenika, koji su sprovođeni od onih koji su bili dužni da to sprječavaju.

“To su mogli da osmisle samo bolesni umovi. Takvim postupcima narušavan je demokratski imidž. Batinaški odred “crne trojke” koji je formirao i njime rukovodio komandant Specijalne jedinice policije sa svojim saradnicima, pokazujući uličarsku brutalnost. To nije moja Crna Gora gdje se ovo dešavalo. Pored strogo odabranih pripadnika Specijalne jedinice policije ovo zlo su činili i pripadnici Sedme uprave, a bilo je i drugih oblika organizovanja ovih zlodjela. Odlučio sam 21. 11. 2012. da uradim ono što sam jedino mogao, odlučio sam da se obratim ministru i da ga učinim odgovornim za ova zlodjela, potpuno svjestan da od tog dana počinje pakao za moju porodicu. Ostao sam sam u suprotstavljanju “crnim trojkama”, a o tome sam odmah obavijestio dva načelnika u službi javne bezbjednosti – Senča Sekulovića i Živka Šipčića. Od tada je moj telefon začutao, a kada mi je sin prebijen, niko nije smio da me okrene da me pita kako sam. Nekoliko njih su dolazili kuću uveče, po mraku, gore nego 1948. godine”, kazao je on.

Bivši funkcioner je kazao da je, kako je naveo, prvu presudu sebi prepisao kada je medijima rekao da će rasvijetliti ubistvo Gorana Žugića.

“Tada mi je Maraš zamjerio i pitao ko sam ja da dajem optimizam. Tri godine kasnije, operativac SDB-a i rekao mi u restoranu “Parma”, sami smo bili. Rekao mi je kad je Maraš dobio to pismo bio je ljut kao ris, pa smo tebe i porodicu stavili na mjere. Posle dva mjeseca je konstatovao da iza mene niko ne stoji jer je bio uvjeren da iza mene stoji neka strana služba. Vi znate da je glavna tačka razdora jedinstvenog DPS-a bila insistiranje da Maraš bude ministar unutrašnjih poslova. Ali posle ovog mog pisma prestala su premlaćivanja po Crnoj Gori. Da su shvatili poruke iz mog pisma, danas bi Duško Jovanović i Slavoljub Šćekić bili živi”, rekao je Paunović.

Paunović je kazao da je otišao, podnio ostavku, te da ga je tadašnji premijer preko pomoćnika ministra Vuka Boškovića “kumio i molio da se vrati”.

“Bilo mi je savršeno jasno da mogu zatezati samo do određene granice”, rekao je on.

On je nakon toga tražio da mu poslanici postave pitanja jer mu je sve ovo “previše stresno”, naglašavajući da će još samo govoriti oko ubistva Gorana Žugića.

Poslije toga je predsjednik Anketnog odbora Andrija Nikolić dao pauzu od 15 minuta.

U nastavku, Paunović je nastavio da čita pripremljenu dokumentaciju, govoreći o napadu na tadašnjeg potpukovnika policije Radovana Aleksića.

On je rekao da je 21.11.2000. godine npravi akt na osnovu saznanja operativca CB Podgorica, gdje kaže da je ministru Vukašinu Marašu napisao da smo “svjedoci brojnih premlaćivanja uglavnom pripadnika opozicionih partija”…

On je naveo i da je 27. septembra 1999. obavijestio da je dva dana ranije u Ulici Bratsva jedinstva napadnut bračni par Gojko i Zorica Mitrović, te da su operativnim saznanjem jedan od napadača pripadnik SDB-a.

“Dana 1. 10. 1999. u 22 sata, u Ulici 13. jul, na potu ka redakciji Dana napadnut je Ranko Bašanović, fotograf Dana. Operativnim putem službenici CB su došli do saznanja da su to izvršili pripadnici SDB-a – Sedme uprave. Nekoliko dana nakon prestabka ratnog stanja je pretučen izvjesni Mitrović, petukli su ga službenici iz kampa Zlatica. 25. 10. 2000. u ulazu zgrade pretučen je poslanik SNP-a Duško Jovanović. 19.11.2000. u ulazu zgrade napadnut je Momir Vojvodić. U noći između 13. na 14. septembra 2000. zapaljeno je vozilo Zprana Adžića sa Catinja. Došli smo da saznanja da su to uradili Vesko, Božo, Zoran uz pomoć Željka, a po nalogu visokog funkcionera”, nabrojao je Paunović.

Operativnim putem, kako je pročitao on, u tadašnjem obraćanju ministru MUP-a napisao je i da su došli tada do saznanja da fizičke napade na građane obavljaju pripadnici Antiterorističke jedinice MUP-a sa inicijalima – L.V. Đ.S. i K.S i K.B.

Paunović je kazao da je o svemu ovome i 8. decembra 2000. obavijestio i predsjednika Vlade.

Nakon toga, on je govorio i o napadu na njegovog sina.

“Dana 8. 11. 2006. obavještavam ministra i direktora UP gdje pišem da je u moju kancelariju došao Banović, koji se predstavio kao pratilac direktora UP. Tom prilikom mi je saopštio da ću da nastradam. Ko vas šalje, odlazi, i kaže samo da vam to prenesem. Dana 8.12.2009. Obavještavam direktora UP fizički napad na mog sina od strane četiri lica – Mirko Banović, Marinko Banović, Bato Vujošević i još jedan nabildovani iz SAJ-a. Na moj predlog 1992. godine Veselin Veljović je primljen u službu. Marinko Banović je primljen na moj predlog i radio na potrage i CB Podgorica. Poznato vam je što su otišli. To su ta dva kojima sam pomogao u životu, ispretucali mog sina. Ovaj Bato, čuo sam da je neki pjevač. Nikad nisam imao snage da saznam ko je taj 4. napada. Razmišljao sam da napravim neko zlo, ali šta bih napravio. Bolje da ženim sina i da imam dva unuka kao što ih danas imam. Njihov otac se zove Božina, sjedi kod moje žene i pije rakiju, traži oprost za sinove Banoviće. Rekao sam mu da mu je oprošteno, ali da kaže sinu da se skloni od komandanta. I vidim nema ga u SKY”, rekao je Paunović.

“Svi eksponirani kriminalci bili su saradnici službe”

On je naveo da je pripremio informaciju oko ubistva nekadašnjeg savjetnika premijera Mila Đukanovića, Gorana Žugića, a to je uradio na četiri strane i tražio da to pročita sve javno.

“Žugić je bio čovjek od posebnog povjerenja predsjednika Đukanovića. Zbog posla kojim se bavio, organizovanjem i kontrolom transporta cigareta koji je bio “državni posao” imao je dosta neprijatelja. Ovaj posao su radili i pojedinci koji su se otrgli kontroli. Uvjeren sam da je jedan od motiva njegiva povezanost sa poslom oko cigareta. Ako je Žugić radio, morao je biti obezbjeđen. Ako SDB ne zna ko ga je ubio, onda ne treba ni da postoji. Nije postojalo raspoloženje da se ovo ubistvo rasvijetli. Motive smo tražili u narušenim odnosima Žugića i Vukašina Maraša i Darkom Raspopovićem. To je Maraš stopirao. Pola godine nakon ubistva nisam više bio angažovan u CB, podnio sam ostavku. Nakon mog odlaska ne znam šta je sve preduzeto na rasvjetljavanju. Nakon mene je došao Ilija Asanović, na čelo CB iz SDB-a. Prilikom primopredaje dužnosti zahtijevao sam da im predam šta je sve urađeno ali za to nije bilo interesovanja od strane Asanovića. On nije htio da preuzme dvije informacije, koje smo prikupili u ovom djelu. Saznanja su za nas bila zabrinjavajuća. U cilju informisanja u CB su došli nenajavljeni, u nedjelju veče, pomoćnici Bošković i Marković i Maraš. Prilikom odlaska, zadnji koji se pozdravio šapatom mi je rekao riječi koje su za mene bile odlućujuće da odem. Odlučio sam da neću biti svjedok tog stanja, to nije moj svijet”, kazao je Paunović.

On je naveo da je poželio da ode daleko, navodeći da je bio “ošašavljen”, a potom su se u kratkom roku desila mnoga ubistva.

“Indikativno je da su sva ta lica ubijena oružjem koja su pripadala MUP-u. U kratkom periodu su ubijena četiri lica. U emisiji “Sjenke”, prema izjavi bivšeg načelnika Sekulovića, Mladen Klikovac je ubijen iz oružja koje je pripadalo Belom Raspopoviću. A Baja Sekulić iz oružja koje se može povezati sa generalom Neđom boškovićem, tada savjetnikom ministra Maraša. U dva navrata o tome smo referisali premijeru. Tim povodom, dva puta smo referisali predsjedniku države i premijera. Tim povodom, Milosav Sekulović i ja smo sačinili dvije informacije – 14. juna 2020. i 15. 9 2020. proveli tri noći do zore sa analitičarom CB Podgorica, a na osnovu hrpe dokumentacije operativaca. Poteškoće rasvjetljavanja ubistva Žugića – kompleksna ličnost i autonomnost komunikacije. Nepoznavanje njegovog sadržaja na reeksportu cigareta – dugovanja, potraživanja. Kontakti Žugića sa OKG. Ova lica su se bavila krijumčarenjem narkotika. Svi eksponirani kriminalci bili su saradnici službe. Sva kriminalna grupacija je komentarisala da je ovo ubistvo organizovala služba”, pročitao je pripremljeni dokument Paunović.

On je naveo da su pojedini pripadnici MUP-a, kako je rekao, predaleko otišli. Te da je sve što je pročitao zapravo izvodi iz informacija koje su sačini on i Milosva Sekulović.

“Đukanović je na tom sastanku, kod njega, govorio o poruci koja nam je upućena ovim ubistvom. Motivima – političkim i kriminalnim. Solidnom uporištu kriminala, da nije upoznat sa putovanjima Žugića u Republiku Srpsku. Zahtijevao da se istraga nastavi u dva pravca i konstatovao da ćemo imati veću šansu u rasvjetljavanju ako nije u pitanju politički motiv. O potrebi preduzimanja aktivnosti SDB o zaštiti eksponiranih lica na projektu Crne Gore, da se nastave aktivnosti u Crnoj Gori i RS, te da je Beograd van ovog. Da nema barijera, da se radi o domaćoj zavjeri, da su kriminalci nadjačali državu, te dema barijera u istrazi. Pročitao sam akcente iz izlaganja Đukanovića. Filip Vujanović je govorio o sprezi države i kriminala. O dilemi kako dalje, da li se o toga ima više štete od koristi…”, naveo je Paunović.

Pročitao je i da je plan rasvjetljavanja ubistva dat tada ministru, koji se nije saglasio sa dijelom planiranih mjera, te da SDB nije bila uključena u pomoć u rasvjetljavanju ovog zločina.

“Nijesu dostavili informacije o imenima pet lica mkoji su koristili mobilne telefone, a imali su intenzivnu komunikaciju u vrijeme ubistva. A svi ti brojevi su se vodili na L.B. svi znate o kome se radi, operativcu Službe državne bezbjednosti. Krajem 2000. uslijedile su smjene, a pretpostavio sam da će se to desiti, posebno nakon sastanaka sa premijerom i predsjednikom. I u tom smislu sam na izlasku sa sastanka, Vuku Boškoviću i Milisavu Sekuloviću, na ćošku zgrade Predsjedništva rekao: bilo mi je savršeno jasno svrha tog sastanka. Bio im je cilj da saznaju do čega smo došli. Nakon toga smo posmjenjivani. SDB je preuzelo aktivnosti oko ovog djela. Nije mi poznato da li su nastavljene aktivnosti, imam osjećaj da je predmet arhiviran da vrijeme učini svoje. Stekao sam utisak da usaglašeno djeluju MUP i SDB. Ali da nije baš to tako shvatio sam u predmetu ubistva Radovana Kovačevića ispred KBC-a. Kada je Maraš odobrio razgovor Belom Raspopoviću sa Branom Mićunovićem ali u ozvučenoj sobi. Tražio je da sačeka sat da se ozviči da bi vidio šta oni to pričaju. Ali nisu naivni, cijeli razgovor su obavili uho na uho. Nepovjerenje”, kazao je Paunović.

Plan oko rasvjetljavanja ubistva Gorana Žugića koji su tada, kako je pojasnio, napravili on i Sekulović su predali Vuku Boškoviću, koji je rekao da je plan dobar.

“Nakon doslaska kod njega to se sve razvodnjava. Negdje 14. septembra dobijam informaciju da je na prelazu Vraćenovići, jedno BIL lice iz Crne Gore sačekalo četiri lica iz Bileće. Među njima se ovdje pominju i plaćene ubice. Predao sam ovo Vuku Boškoviću, da se ovo preko SDB provjeri. Posebno je ovdje karakteristično jedno lice, karakterističnih nogu, koji mi je kasnije bio interesantan. Ovdje su dvije i informacije koje smo sačinili”, kazao je on pokazujući izvorne papire.

On je naveo da je pokušao posljednji put, 2005. godine kao načelnik Uprave granične policije, jer je tada nagoviješteno da će doći novi direktor.

“To je početak našeg zla… Pišem još jedno pismo Đukanoviću, gdje ih molim i kumim. Revoltiran, jer sam od 90. četiri puta smjenjivan. Negdje 2016. godine sam odlučio da vratim sva odlikovanja koja sam dobio u MUP-u. Žao mi je, ali život ide dalje. Bitno da ja osjećam unutrašnji mir”, zahvalio je Paunović.

Mandić: Paunović danas aktivirao atomsku bombu

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić kazao je da je Milan Paunović “danas ovdje aktivirao atomsku bombu”.

Poslanik DPS-a Oskar Huter je ocijenio da je održavanje ovog Anketnog odbora zapravo “toljaga” parlamentarne većine da naprave neki politički manevar, ali je pitao Paunovića da li njegove informacije mogu pomoći tužilaštvu.

Poslanik Demokrata Momčilo Leković kazao je da je pred njima “čovjek koji je u najosjetljivijem periodu bio u srcu sistema”, te da je odlučio da svjedoči o onome što su mnogi, kako je rekao, pokušavali da zataškaju.

“On govori o onome što mi sve znamo, ali što je bilo zabranjeno decenijama pričati o tome. Za razliku od mnogih Paunović je odlučio da ne ćuti. Ovo zahtijeva hrabrost i savjest. Iskaz Paunovića je definitivno istorijski. Ovo je važan dan za porodice žrtava i Crne Gore. Dobijamo potvrdu o onome što se godinama zataškavalo. Da je postojala Sedma uprava koja je sadejstovala sa političkim vrhom, da su postojale ‘crne trojke’ te da je komandant lično bio šef”, rekao je Leković.

On je nakon toga pokazao nekoliko fotografija Veselina Veljovića, a potom pitao: “Da li je V.V. taj čovjek”?

“Dok se on smijao, brojne porodice su plakale. Ovo je bio državni teror pod okriljem režima. Danas, kada konačno jedan od visokih funkcionera iz tog sistema pada kao teški dokaz protiv tog sistema. Hvala vam, gospodine Paunoviću, što ste izabrali da kažete istinu”, naveo je Leković.

On je naglasio da je baš zbog ovoga “veting u policiji”, kako je naveo, istorijski proces, koji neće moći da zaustave pojedinci niti mediji…

“Čistimo zlo koje se tamo decenijama nataložilo. Prepoznajete napore aktuelnog menadžementa da se taj sistem konačno očisti”, ocijenio je on.

Bivši ministar MUP-a i poslanik GP URA Filip Adžić je kazao da ovo svjedočenje može biti “istorijski dan” jer dolazi iz srca sistema.

“Rekli ste ključnu stvar: da su određeni ljudi, koji su imali obavezu da zaštite učestvovali u prebijanju i likvidaciji. Vi ste otvorili karte i pristali da kažete sva ta lica, koja su bila u obavezi da zaštite, a to nijesu uradili. Ovo niko do sada nije uradio. Bili ste neko ko je rukovodio CB Podgorica, te bili upoznati sa tim stvarima”, pitao je Adžić.

I poslanik SNP-a Bogdan Božović je ocijenio da je svjdočenje Milana Paunoviča “danas istorijsko”.

Poslanik Pokreta Evropa sad Miodrag Laković je naveo da je Paunovićevo izlaganje, kako je naveo, već ispunilo svrhu Anketnog odbora.

On je rekao da je kao mladi inspektor sarađivao sa Paunovićem, te da je imao “profesionalni integritet, te da to svako zna u službi da on govori istinu”.

Poslanik Demokratske narodne partije Milan Knežević kazao je da bi nakon današnjeg svjedočenja Milana Paunovića trebalo odmah da reaguje nadležno tužilaštvo.

“Anketni odbor je danas uradio više nego sva tužilaštva i sudovi za 25 godina. Javnost je mogla da vidi kako jedan častan policajaca je vodio borvu protiv kriminalnih struktura, koji su vodili državu”, naveo je Knežević.

On je kazao da je Paunović danas ugrozio svoj život i svoje porodice te da mu UP još danas dodijeli policijsku zaštitu.

“Vaše svjedočenje je razobličilo svjedočenje Duška Markovića. Odnosno da on nije govorio istinu. SDT ima obavezu da sasluša Markovića na sve ove okolnosti i na sve ono što je izjavljivao posebno na neznanje o aktivnostima SDB. Smatram da je veoma bitno konstatovati da je bivši ministar Vukašin Maraš bio nalogodavac svih ovih ubistava, prebijanja, te da se na ovaj način najbolje suočavamo sa prošlošću. Pitanje je ko je još bio sa njim nalogodavac. Jasno je da je Veljović bio komandandant i šef “crnih trojki” i ima više osnova za odgovornost od onoga za šta već sad krivično odgovara. Država je nastala na švercu cigareta i narkotika, a sve je ovo bilo motivisano zbog učešća ili da se te aktivnosti zaustave”, ocijenio je Knežević.

Predsjednik DNP-a je ocijenio da svjedočenje Paunovića “zaslužuje orden”.

Paunović je kazao da su se nakon njegovog odlaska iz CB Podgorica 2000. godine, u veoma kratkom roku desila tri ubistva i to na glavnom trgu.

“Pogašena svjetla u devet uveče u CB, nakon ubistva Raspopovića. To sam baš pošao da vidim”, kazao je.

Odgovarajući na pitanja oko logistike, on je kazao da nikada nije dobio odgovor oko dolazaka lica iz kriminalnog miljea iz Beograda, te da je tačno da su ih u to vrijeme dočekivali na aerodromu pripadnici SDB.

“U tome ne vidim ništa sporno, odmah da vam kažem. Tačno je da su ih dočekivali. Sve što je u interesu službe, prihvatam. O tome sam nekoliko puta informisan i samo sam pitao da li se to radi u interesu službe ili se zloupotrebljava. Nikada nisam dobio odgovor, nikada”, kazao je on.

Početkom ’92. podijeljeno 10.000 cijevi iz magacina MUP-a

Milan Paunović je kazao da nije prijavio Marinka Banovića ali uz konstataciju “kome da ga prijavi”.

“Druga stvar, nakon dolaska njegovog oca kod mene kući bio bih idiot, rekao sam da sačuva tog lijepog momka da ga makne od komandanta”, rekao je Paunović.

Na iznošenje podatka Miodraga Lakovića da ga je Paunović jednom zaštitio u službi, Paunović je kazao da se sjeća da mu je u prolazu rekao to.

“Oko ubistva na Paštrovačkoj gori, imam saznanja šta se tu dešavalo, iako je to barska opština. Dobio sam informaciju da se tada nešto u Hercegovaćkoj slavi, ali nije bila naša nadležnost. Oko angažovanja osoba iz BiH 1998, jednom sam ih vratio autobusom ka Bileći, vidio sam njihova lica prilikom vraćanja. Ne bi bilo dobro da su ti ljudi tada upotrijebljeni”, kazao je on.

Paunović je ponovio da je “crnim trojkama” rukovodio “komandant, a komandant je bio on”.

“Moj sin je prebijen kako bi mene disciplinovali. Moja djeca ne pripadaju tom svijetu. Prebijen je samo zato što je moj sin i to poslije prijetnji upuženih meni. Spreman sam da praštam. Sve praštam samo da bude dobro ovoj Crnoj Gori. Sve je prolazno samo je vječna Crna Gora. Sve će ovo proći”, uz dubok uzdah je kazao Paunović.

Potvrdio je da je dijeljeno vatreno oružje, te da je početkom ’92. podijeljeno 10.000 cijevi iz magacina MUP-a.

Paunović je rekao da je radio godinama oko izgradnje graničnih prelaza, koji su urađeni iz donacija.

“Sve što je u interesu države – tu sam”, rekao je on.

Oko toga što nije obavijestio tužioca kazao je da je “tada vladao strah, ogroman strah”.

“Mladi ste, ne znate o čemu govorim. Želim da to nikada ne doživite”, rekao je Paunović.

Predsjednik Skupštine je dodao da je “jasno zbog čega nije do sada o ovome rekao tužilaštvu”.

Izvor:Vijesti