Psihološkinja Slađana Vukčević: “Alkohol je jedina legalna droga i majka svakog zla. Slučaj mog supruga opomena ljekarima”

Alkohol je bijeg od stvarnosti i nikada nikome nije donio trajnu utjehu, satisfakciju i pomoć. To je jedina legalna droga i majka svih zala – čisti otrov.

Tako Slađana Vukčević Šuškavčević, psihološkinja, opisuje razmjere problema alkoholizma, zbog kojeg je prije pola godine izgubila svog supruga.

“Moj suprug Ivan Šuškavčević je preminuo 28.07. od ciroze jetre u KCCG. Imao je samo 46 godina. Trudoljubivi doktori/gastroenterohepatolozi nisu uspjeli da ga spasu. Bilo je već prekasno… Čak smo našli humanog donora za transplantaciju jetre, ali uzalud”, priča za “Vijesti” Vukčević Šuškavčević.

Ona kaže da je sve krenulo od saobraćajne nezgode koju je njen suprug doživio prije 20 godina, zbog koje je bio u komi 40 dana.

“Slezina mu je ipak bila sačuvana. Međutim, zbog nemarnosti i propusta, kroz pogrešnu transfuziju, dobio je Hepatitis B. Još onda su naši ljekari digli ruke od Ivana… Ipak, zahvaljujući intervenciji imućnog rođaka, došao je jedan od najboljih neurohirurga iz regiona i uspio je da ga izvuče iz kome i uspješno izliječi. Srećom, kroz kontinuirane fizikalne terapije, Ivan se vremenom uspješno oporavio. U međuvremenu se zaposlio, formirao porodicu… Bio je izuzetno vrijedan i pošten čovjek. Uvijek vedar i nasmijan. Pun života i radosti. Svi su ga voljeli”, priča Vukčević Šuškavčević.

Ona tvrdi da je sistem nakon dvije decenije zakazao i da nije bilo adekvatne podrške za njenog supruga i pacijente sa sličnim problemom.

“Premda ga niko nije natjerao da ponovo konzumira alkohol i ide putem poroka, i bio je upozoren, ipak, nakon 20 godina, naše institucije i ljekari nisu uspjeli da ga adekvatno hospitalizuju na vrijeme. Zakazali su ovog puta, kao i kolektivni sistem, jer nije postojala mogućnost da ide na neophodne sastanke čuvene grupe ‘Anonimni alkoholičari’ koji još ne postoji kod nas u Crnoj Gori. Razgovori se vode preko Zoom-a, ali ne uživo sa stručnim timom i mentorom koji prati članove, što je veliki propust i apsurd u 21. vijeku. Doduše, ima jedna manja grupa koja se sastaje u Podgorici, ali samo za English-speaking članove. Kao da se prevashodno favorizuju stranci”, priča psihološkinja, inače američka državljanka.

Ona pojašnjava da su sastanci “Anonimnih alkoholičara” svuda u svijetu postavljeni kao vitalni segment za liječenje alkoholizma, izuzev kod nas.

Zato predlaže Vladi da ovaj servis hitno implementira jer je od krucijalne važnosti i pomoći zavisnicima. Smatra da bi se jedino kroz napore ambasade SAD i nevladinog procesa ovaj proces mogao ubrzati.

“Bilo je mnogo propusta ljekara, psihijatra, psihologa… Njegov psihijatar i prijatelj nije htio da ga smjesti na Kakaricku goru, jer Ivan navodno ‘nije ispunjavao uslove za liječenje tamo’. Dao mu je Lorazepam za samostalnu terapiju dok je odlično znao da Ivan konzumira i zloupotrebljava alkohol. Umjesto da ga je hospitalizovao ili barem dao injekcije/blokatore. Faktički, ‘ruski rulet’ sa životom. Takođe, u posljednje vrijeme, Ivan bi često obilno krvario iz nosa i usta. Išao je do Hitne i Urgentnog nekoliko puta, čak i u Beogradu, gdje su ga sanirali i testirali, ali su ga isto tako ubrzo bili otpustili i vratili na kućno liječenje nakon svih pregleda, umjesto da su ga tad smjestili u bolnicu i uradili biopsiju jetre, ali nisu, nažalost. Kao posljedica svega toga, ubrzo je Ivan dobio delirium tremens, žuticu i hepatitičnu encefalopatiju i preminuo ljetos nakon 28 dana borbe u KCCG, nažalost”, priča Vukčević Šuškavčević.

Ona kaže da je kao supruga i psiholog pružila sve od sebe, kao i porodica, da ga upozore i liječe na vrijeme, ali ništa nije bilo moguće uraditi na silu bez podrške ljekara i sistema.

“Ivan se uvijek više brinuo o drugima. Bojao se prvenstveno da ne izgubi posao. Svaka intervencija je bila bezuspješna od naše strane, nažalost. ‘Sudba’ je to, između ostalog, a ‘alkohol je majka svih zala’, što bi naši rekli… Ivan je pokušao da apstinira od alkohola iz više navrata, ali čovjek ne može nikako sam da se odvikava i izvuče, jer je vrlo opasno da osoba sama prekine konzumaciju, što može da dovede do fatalnog ishoda, kao u Ivanovom slučaju, nažalost”, tvrdi ona.

Vukčević Šuškavčević smatra da bi ovaj slučaj trebalo da bude nauk drugima – ljekarima opomena da se podrobno bave svojim pacijentima, a Vladi da je potrebno implementirati grupnu podršku “Anonimnih alkoholičara” na maternjem jeziku, dok za mnoge druge ne bude prekasno…

“Život je samo jedan i ne treba se kockati sa životom. Sve što muči čovjeka i što mu je na duši treba da se iskorjenjuje sa psiholozima i psihijatrima, a ne alkoholom. Alkohol je bijeg od stvarnosti i nikome nije donio trajnu utjehu, satisfakciju i pomoć”, smatra psihološkinja.

Ona ističe da alkoholizam predstavlja veliki problem u Crnoj Gori i da poražavajuća statistika ne jenjava i predstavlja opasnost za naše mlade. Tvrdi da naše društvo treba da pokaže empatiju prema zavisnicima jer je alkoholizam mentalna bolest, a ne puka fizička zavisnost.

“Stigma prema njima mora da se iskorjenuje da bi buduće generacije stasale i izbjegle pakao alkohola. Prevencija i obrazovanje je ključ u svemu, ali naši kulturološki i porodični obrasci ponašanja odmalena pogoršavaju stanje svijesti naroda, jer se podstiče konzumacija alkohola u skoro svakoj prilici i poželjna je u društvenom kontekstu. A omladina se targetira i postaje najpodložnija za bolesti zavisnosti (peer pressure). Kako kod nas u Crnoj Gori, tako i svuda na Balkanu. Svijest treba kolektivno da se mijenja. Počnemo od sebe…”, zaključuje Vukčević Šuškavčević.

Prema podacima crnogorskog Instituta za javno zdravlje, alkohol je treći najveći faktor rizika za smrtnost i obolijevanje u populaciji starosne dobi između 15 i 49 godina u Crnoj Gori. Na osnovu podataka iz 2021. godine, smrtnost uzrokovana alkoholom u Crnoj Gori porasla je za 57 odsto u posljednje tri decenije. Potrošnja alkohola u zemlji, prema istraživanju iz 2017. godine, iznosi 10,3 litra po glavi stanovnika godišnje, što je značajno iznad evropskog prosjeka, kazala je nedavno nacionalna koordinatorka za borbu protiv alkoholizma dr Sabina Ćatić.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), alkohol je odgovoran za 2,6 miliona smrtnih slučajeva godišnje na globalnom nivou.

Život je samo jedan i ne treba se kockati sa životom. Sve što muči čoveka i što mu je na duši treba da se iskorjenjuje sa psiholozima i psihijatrima, a ne alkoholom. Alkohol je bijeg od stvarnosti i nikome nije donio trajnu utjehu, satisfakciju i pomoć”, smatra psihološkinja

Sastanci “Anonimnih alkoholičara” svuda u svijetu su postavljeni kao vitalni segment za liječenje alkoholizma, izuzev kod nas.

Izvor:Vijesti, Ana Komatina