Mještani Tomaševa žive u strahu od ubice: “Troje djece imam u kući, nemam ni pištolj, ni pušku…”

Zatajili su, ovo nije smjelo da se desi. Nije smjelo da se ćuti o tome da je okoreli kriminalac, koji je duže od 30 godina bio u zatvoru, ukrao puške, jer ih nije neko dijete ukralo. Da su tada nadležni reagovali kako treba, objavili javno njegovu fotografiju, pustili pse tragače da ga nađu, umjesto da ga puste da 15 dana naoružan šeta, moji ujak i tetka bi bili živi.

To je juče “Vijestima” kazao Janko Danilović, sestrić ubijenih Milenke (69) i Jovana Madžgalja (60), nakon što su se porodica i prijatelji vratili sa groblja na kom su dan ranije sahranjene nedužne žrtve odbjeglog ubice Alije Balijagića (65).

Na desetine policajaca i vojnika patroliralo je juče Tomaševom, postavljeni su punktovi za kontrolu, ali od skretanja ka selima Barice, Sokolac i Pisana Jela do kuće Madžgalja, izuzev trojice pilota aviohelikopterske jedinice, nije bilo ni traga od prisustva čuvara zakona, iako nadležni tvrde da mještanima osiguravaju zaštitu. Među mještanima sela u Vraneškoj dolini već četvrti dan širi se strah od odbjeglog ubice, silovatelja, razbojnika i nasilnika, koji izmiče policiji.

“Ima straha, opasno. Katastrofa jedna. Troje djece imam u kući, nemam ni pištolj, ni pušku, ni zaštitu, ni vojsku. Samo laži”, kazala je juče mještanka Dijela Sinđić.

Vremešna Velimirka Nenezić rekla je da ih je strah da se ubica ne vrati u selo, jer ne zna odakle sve može da se pojavi. Dodala je i da je prije ubistva svraćao kod nekih komšija, pio kafu i rakiju, ali da ih je nakon toga, sada pokojna Milenka Madžgalj, upozorila da selom ide naoružani čovjek, poručivši im da se zaključavaju.

“Ona nas je nazvala i svim komšijama kazala da se čuvamo i zaključavamo… Nije me strah da zaspim, mi smo se naživjeli, ali strahote ima, no, od ovoga ne možemo pobjeći, može biti iza te smrče sad”, kazala je ona.

Ni na račvanjima makadamskog puta koji vodi do zadnje kuće u Sokocu, one u kojoj su živjeli Madžgalji, nije bilo nikoga – tek dvojica policajaca s puškama ispred kuće.

U kući muk, a porodica traži odgovore na brojna pitanja, među kojima i na to zašto policija nije obznanila da Balijagić šeta naoružan s ukradenim puškama, kako to da pripadnici te službe 25. oktobra nijesu ostali u selu da zaštite mještane, zbog čega tužiteljka nije neposredno nakon zločina došla na lice mjesta, već je to učinila tek sjutradan i najvažnije – gdje je ubica.

Višestruko osuđivani razbojnik, Bjelopoljac Alija Balijagić u avgustu je izašao iz zatvora, u kom je boravio od 2016. godine zbog silovanja starice i krađe. Krajem septembra je, kako se sumnja, u bjelopoljskom selu Lješnica, obio kuću V. B. i ukrao dvije puške i municiju. Posljednjih 15 dana bježao je policiji obilazeći uglavnom staračka domaćinstva u udaljenim selima iznad Bijelog Polja i Mojkovca.

U petak 25. oktobra došao je u Sokolac, u kuću Madžgalja, a prethodno, svraćao je i do seoske osnovne škole, gdje mu je portir dao čašu vode.

To je “Vijestima” kazao jedan od braće ubijenih Madžgalja, Velibor Madžgalj, koji je tog dana zbog zdravstvenih pregleda bio u Podgorici.

“Dolazio je i gore u školu. Tamo imaju tri učenika, učiteljica. Kada je došao, tamo je bio moj brat od strica. Ovaj mu je tražio čašu vode, i dao mu je. Rekao nam je čovjek nosi pušku, redenik oko pojasa, ne znam ko je, predstavio se Drašković. Nije se predstavio Alija. Znači krio je ime i spremao je sve ovo”, kazao je Madžgalj.

Prisjeća se da se telefonom čuo sa bratom i sestrom prije nego su ubijeni, jer su ga očekivali da te noći stigne u Sokolac, ali da je odgodio povratak za jutro kasnije.

“Bolje da sam došao, makar bih ležao sad sa njima u onom grobu”, rekao je on.

Priča i da su Milenka i Jovan tog dana ugostili neznanca koji im se predstavio kao lovac Drašković, dali mu da jede i pije.

Nešto kasnije su, kazao je on, došli policajci, pokazali im Balijagićevu fotografiju i pitali jesu li ga gledali.

“Preko dana im je prijavljeno da šeta selima, nosi pušku i redenik. Došli su kod mojih brata i sestre, pokazali im fotografju Alije Balijagića i pitali je li to on, zadržali su se desetak minuta kod naše kuće i pošli. Da su ostali u selu ne bi se to desilo. Morali su ostati tu veče da ovdje dežuraju sve, jer oni su tačno pustili da ih on pobije. On je pušten da ih pobije… Vratio se deset minuta nakon što je policija pošla. Kako je on mogao znati odakle da puca, kako je znao da su blokovi pored kuće i da od njih napravi stepenik da se podigne do prozora? Prvi put kad je dolazio, kad su mu dali da jede i pije, možda je prošetao ovuda, vidio one blokove, snimio teren i šta može da napravi i vratio se da ih ubije”, kazao je on.

Objašnjava da je njegov brat, prije nego mu je Balijagić pucao u leđa, ležao na jednom dijelu ugaone i da je skočio kada je slomljeno staklo na prozoru.

“Kako je udario u prozor, vjerovatno kundakom, moj brat je skočio da vidi šta je, i on ga je tu ubio. Sestra je uspjela da pozove policiju i javi da nam je brat ubijen, ali se tada veza prekinula. Ubio je i nju”, rekao je Velibor Madžgalj.

U razgovoru ne krije ogorčenje zbog propusta policajaca koji su, kako tvrdi, morali ostati u selu nakon što su potvrdili informacije da Balijagić naoružan šeta katunima. Ništa manje nije ogorčen ni na tužiteljku, koja je, prema njegovim tvrdnjama, tek sjutradan došla na lice mjesta.

Izvor: vijesti