Ogledalo svakog društva je sigurnost njegovih građana. Naše je, nažalost, umrljano suzama. Vrijeme je da ga očistimo – djelima, a ne samo riječima, saopštila je direktorica NVO SISTEM Neda Radović.
“Sigurnost djece i žena u Crnoj Gori: Jesmo li spremni na promjenu? Jesu li nam bezbjedna djeca? Nedavni slučaj silovanja maloljetnice u Crnoj Gori potresao je javnost i otvorio bolna pitanja o sigurnosti najranjivijih među nama. Posebno zabrinjava činjenica da je osumnjičeni povratnik u ovom zločinu, a ipak se nalazio na slobodi. Nakon prijave, bio je u bjekstvu i postao potencijalna opasnost za druga maloljetna lica i žene”, saopštila je Radović.
Kako je dodala, ovakav događaj nas tjera da se zapitamo – da li smo kao društvo zaista spremni da zaštitimo žene i djecu?
“Da li možemo govoriti o slobodi, dok se povratnici u najtežim djelima nesmetano kreću među nama? Imamo registar pedofila, imamo pravosudni sistem, ali da li ga koristimo na način koji pruža stvarnu sigurnost? Žene u Crnoj Gori prečesto odrastaju sa osjećajem da su potencijalne žrtve nasilja i žive u strahu. Možemo li se konačno odlučno suprotstaviti ovim zločinima ili ćemo ih i dalje olako shvatati?”, pita Radović.
Pozivaju građane da ako znaju da je neko dijete u riziku ili da je žena pretrpjela nasilje, reaguju i kontaktiraju nadležne kako bismo pružili adekvatnu pomoć i podršku.
“Takođe, molimo sve da se suzdrže od teških riječi i sekundarne viktimizacije”, navela je Radović.
U Registru pedofila imenom i prezimenom upisane su 103 osobe, a njihovi podaci nijesu javno dostupni. Dok ministar pravde Bojan Božović ističe da će pristup podacima biti omogućen nadležnim institucijama, roditelji kritikuju tu odluku, smatrajući da se tako više štite počinioci nego djeca.
Sjeverna Makedonija je izuzetak s javnim registrom, dok većina zemalja, uključujući i našu, zadržavaju sličnu praksu. Razloga je više, a rizik od greške jedan je od argumenata.
“Prije svega zaštita privatnosti, ne samo tih lica koje se nalaze u registru, već i njihovih porodica. Strah da može doći do stigmatizacije ukoliko on bude toliko otvoren da se neće samo odnositi na lica koja su u njemu, u tom registru, već i lica koja su na određeni način rodbinski, prijateljski ili nekako povezani sa tim licima”, kaže ministar.
Da država više misli na počinioce, nego na djecu, smatraju u Udruženju roditelji.
“Imate takvu situaciju da ne znate ko vam sve dolazi u kontakt sa djecom, ne znate ko sve može da im nanese neku vrstu povrede, vrlo teškog stresa”, navodi Kristina Mihailović, iz udruženja Roditelji.
S obzirom na to da država zna ko su te osobe, onda treba i da ih nadzire, poručuje Mihailovićeva.
