Centar za suočavanje s prošlošću iz Zagreba, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek i Akcija za ljudska prava iz Podgorice protestuju zbog toga što su se na nedavnom obilježavanju godišnjice osnivanja 72. bojne Vojne policije Hrvatske vojske u Splitu, na kojem je prikazan film „Istina“, ponovo ignorisane sudski utvrđene činjenice o ratnim zločinima počinjenim u Vojno-istražnom centru Lora.
“Govoreći o Lori, nakon tri decenije i tvrditi da u njoj nije bilo ratnog zločina, prije svega predstavlja negiranje pravne države, kakvu, valjda, svi građani Republike Hrvatske, pa tako i pojedinci koji se pominju kao učesnici pomenutog filma, žele i zagovaraju”, navode ove NVO.
Dovodi se, ističu, u pitanje rad policije i državnog tužilaštva, koji su završili istragu, kao i nadležnih pravosudnih organa Republike Hrvatske – prije svega Županijskog suda u Splitu, potom Visokog kaznenog suda u Zagrebu i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji su zakonito, nepristrasno i profesionalno utvrdili ko su žrtve počinjenih ratnih zločina, ko su počinioci, kao i vrijeme i mjesto izvršenja krivičnih djela.
“Tvrdnja da ratnog zločina nije bilo direktno je suprotna činjenicama koje su utvrdile pravosudne institucije Republike Hrvatske”, ističu ove NVO.
Podsjećaju da su pred Županijskim sudom u Splitu vođena dva postupka – tzv. „Lora 1“ i „Lora 2“.
“Prvi postupak odnosio se na krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 120. stav 1. OKZ RH, a drugi na krivično djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz člana 122. OKZ RH. U oba krivična postupka, optuženi su proglašeni krivim i osuđeni na bezuslovne kazne zatvora”, navode ove NVO.
Preživjeli su, dodaju, svjedočili o „bloku C“ zatvora u Lori i o postupcima prema civilima i ratnim zarobljenicima od strane čuvara i civila koji su ulazili u zatvor.
“Svjedočili su o priključivanju zarobljenika na indukcijski telefon, premlaćivanju, polivanju hladnom vodom i gašenju opušaka na njihovim podlakticama. Riječ je o postupcima koje je teško okarakterisati kao „prekoračenje ovlašćenja“, ističe se u saopštenju.
Tokom krivičnih postupaka za pomenuta krivična djela, iskaze su dali sudsko-medicinski vještaci, a pregledana je i medicinska dokumentacija koja govori o povredama, mehanizmu njihovog nastanka i uzrocima smrti dvojice civila i ratnih zarobljenika.
“Počinioci su osuđeni za nezakonito zatvaranje 12 civila, uglavnom srpske nacionalnosti, zbog sumnje da su učestvovali u neprijateljskim aktivnostima protiv RH. Pri tome su vrijeđali njihovo ljudsko dostojanstvo, ponižavali ih, fizički i psihički zlostavljali, mučili i tjelesno kažnjavali. Od posljedica zlostavljanja umrli su Gojko Bulović i Nenad Knežević”, dodaje ova NVO.
Drugi krivični postupak vođen je protiv petorice optuženih za krivično djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz člana 122. OKZ RH.
“Stavljeno im je na teret ponižavanje, fizičko, psihičko i seksualno zlostavljanje, mučenje, tjelesno kažnjavanje 37 ratnih zarobljenika. Od posljedica zlostavljanja umrla su tri ratna zarobljenika: Bojan Vesić, Dušan Jelić i Vlado Savić. I u ovom postupku optuženi su proglašeni krivim i osuđeni na bezuslovne zatvorske kazne”, navode u saopštenju.